Lubomyr
Zvukomlat | 02.06.2012|
More interneta ponekad iznjedri neki dragulj, pogotovo ako jako dugo surfaš po njenim valovima. Tako bijaše i s Lubomyrom Melnykom, pijanistom klasične glazbe, koja i nije baš nešto klasična. Note koje širi ovaj Ukrajinac rođen u Minhenu zvuče prirodno – voda, slap u šumi, vatra po noći, uvježbane ptice, ovisi kak ti se ćefne. Broj tih nota najveći je na svijetu – Lubomyr nosi titulu najbržeg pijanista na Zemlji. No ta njegova predobra tehnika, nastala iz njegove glazbene filozofije tzv. neprekinute glazbe (engl. Continuous music), nije cilj samoj sebi, kao što je to česta pojava kod mnogih glazbenih tehničara koji dosađuju svojim sportskim natjecanjem u nečemu što nije sport (eventualno borilačka vještina).
(Lubomyr nam je prije godinu dana pristao na intervju, pa je, nakon godinu dana, odgovorio na pitanja. U međuvremenu je bio na BBC-u)
Što je neprekinuta glazba? Kako je nastala?
Sve je počelo 1974.-75. dok sam svirao za nastavu modernog plesa Carolyn Carlsson u pariškoj Operi. Taman sam napustio Kanadu i gladovao u Parizu s nimalo novaca kad se jedna žena sažalila i nekako kontaktirala Carolyn koja je nakon probe rekla da sam dobar. Bio sam jako inspiriran plesom, cijelom njegovom metodom rada i filozofijom. Plesačima bi bio dan koncept ili pokret plesa kojeg im je Carolyn pokazivala na tavanu Opere, a iz tog dugog niza prekrasnog plesa i njegove gracioznosti i želje da ujedini prostor i dušu sam proširio glazbu u zvuk/harmoniju koja bi živjela kroz vrijeme, te sam tako započeo sa fizičkom filozofijom i transcendentalnošću neprekinute glazbe, počevši s vrlo jednostavnim i malim akordima koji se razlamaju u struje nota… beskonačno…
To je preuzelo moju svakodnevnost i postajalo nova filozofija klavira – moji prsti su se promijenili, moji mišići su se promijenili, moje meso se promijenilo, i moj um se promijenio… možda jer sam gladovao, doslovno, pa sam ponekad od gladi halucinirao… ali živio sam u oblacima i rajevima i bilo je prekrasno.
Po vašem mišljenju, kako ona utječe na um i dušu?
Ta tehnika doslovno mijenja tijelo, um, i dušu, spajajući sve u jedan moćni stroj koji pluta iznad zemlje poput vjetra. Osjećao sam kako mi se tijelo pretvara u čelik, u kamen, u vodu, u zrak, u vjetar, u čisti svemir… i bilo je prekrasno.
Nosite titulu najbržeg pijanista na svijetu. Da li se vaša tehnika razvila zbog neprekinute glazbe, ili je bilo obrnuto?
Moja sposobnost da sviram nadzvučnim brzinama dolazi JEDINO od tehnike same. Prije nisam bio brz pijanist i mnogo godina nisam uspjevao slomiti zakone četvrte dimenzije koji govore da NIJEDAN pijanist na svijetu ne može svirati brže od 13-14 nota u sekundi u svakoj ruci.
Nakon niza malih, sićušnih čuda, moje tijelo postalo je sposobno slomiti zakone te dimenzije. Pijanisti to mogu pokušati. Vidjet će da postoji potpuno prirodna i neusporediva granica na 13-14 nota po sekundi, koja je diktirana matematikom četvrte dimenzije. Nijedan pijanist nije transcendirao ovu granicu brzine… to je kao temperatura zamrzavanja vode, fiksna stvar koja se ne može promijeniti. Oni koji žele preći tu granicu moraju biti spremni posvetiti se mnogim fizičkim treninzima, koji uključuju i borilačke vještine.
Koje okoline i kakvi prostori najbolje pašu vašoj glazbi sviranoj uživo?
Mislim da su najbolji VELIKI prostori s visokim stropovima… ali DEFINITIVNO NE koncertne hale, jer su one mrtve… više od „mrtve“, one su zakopane u smrti, zaleđene su, glazba ne može živjeti u njima.
Pročitao sam da ste završili filozofiju. Postoji li neki njen dio, ili neki filozof, koji vam je blizak?
Postoji puno filozofa koji su duboko utjecali na mene – Heidegger, Kierkegaard, francuski filozof Descartes, i još njih… Ouspensky, koji mi je otvorio četvrtu dimenziju.
Koje su stvari (u prirodi, umjetnosti, povijesti itd.) koje vas inspiriraju?
Svo postojanje svo vrijeme i sav prostor
Pročitao sam i da ste živjeli u mnogim djelovima svijeta. Jeste li time naučili nešto o svijetu ili je svugdje sve isto? Gdje sad živite?
Rođeni sam Europljanin i ne mogu živjeti nigdje osim u Europi. Gadi mi se materijalizam i konzumeristički život.
Ivan Šaravanja
English version:
What is continuous music and how did it begun?
it began around 1974—75 while I was playing for the modern dance classes of Carolyn Carlsson at the Paris Opera… i had just left Canada and was starving in Paris with no money when a lady took pity on me and contacted somehow, Carolyn at the Opera and when I tried out for her, she said it was good … I was inspired greatly by the dancers and their method of work and the whole philosophy of it all … the dancers would be given a dance concept/movement to do through the attic at the Opera, after Carolyn showed them, and I felt that this long line of beautiful dancers and their gracefulness and desire to unite space and soul together, made me extend music into sound/harmony that would live through time, and thus began the whole physical philosophy and transcendence of Continuous Music, starting with very simple and small chordings that were broken up into streams of notes …. endlessly…..
this carried on into my own time and began to be a new philosophy of the piano —- my fingers changed, my sinews changed, my flesh changed, and my mind changed … perhaps because I was starving, literally, and would sometimes hallucinate from hunger, but I was living in the clouds and the heavens and it was beautiful.
In your opinion, how does it effect soul and mind?
the tehnique actually alters the flesh, and the mind, and the soul, uniting all into one powerful engine that floats above the ground like the wind … I could feel my flesh turning into steel, into stone, into water, into air, into wind, into pure space … and it was wonderful.
You have the title of the world’s fastest piano player. Did your fast technique develop because of continuous music or it was the other way round?
My ability to play at super-sonic speeds comes ONLY out of the technique itself .. I was not a fast pianist, and for many years I was unable to break the laws of the 4th dimension which state thatg NO pianist on earth can play faster than 13-14 notes per second in each hand, It took a string of small, tiny miracles to enable my body to break the laws of teh 4th dimension. Pianist can try this themselves. They will see that there is a totally natural and insurpassable boundary at 13-14 notes per second, which is dictated byt the mathematics of the 4th dimension. No pianist has transcended this speed barrier … it is like the freexzing temperature of water, it is a fixed thing that can not be changed. Those who wish to go beyond this barrier, must b e ready to devote themselves to many various physical techniques, including the Martial Arts.
What was the place or ambient which mostly suited/suits your live music performance?
I find that LARGE spaces with high ceilings are best … but DEFINITELY NOT Concert Halls, because they are dead, and more than dead, they are buried in death and are frozen solid and music can not live in them.
I’ve read you studied philosophy. Is there any part of it or a work of some philosopher whom you feel closest to?
There are many philosophers who have affected me deeply —- Heidegger, Kierkegaard, the Franch phuilosopher Descartes, —- and more —- and Ouspensky, who opened up the 4th dimension to me …
What are the things (in nature, art, history etc.) which inspire you?
all being and all time and all space
I’ve also read you lived in many places globally. Did that help you to learn more about the world or the thing that are same everyhere? Where do you live now?
I was born a European and can not live anywhere but in Europe. I abhorr materialism and the life of shopping.
dobra zika